Note: This post was originally published in Croatian Business Magazine MREŽA (NETWORK), and is part of the HROUG Conference 2015.
Ako se na trenutak odmaknemo od lokalne definicije poduzetništva, startupi su čista personifikacija novog poduzetnika. Nekoliko osoba koje žive za svoju ideju, pokušavaju je napraviti globalnom, uz put provjeravaju, eksperimentiraju, iteriraju i mijenjaju. Također, snalaze se s novcem, investitorima, prodajom, tržištem, kupcima, idejama, promjenama i to sve u kratkom roku i u velikoj brzini.
Nekoliko definicija svjetskih lidera na području startup organizacija
- Startup je institucija koja je dizajnirana tako da stvara nešto novo pod uvjetima ekstremne nesigurnosti (Eric Ries)
- Startup je organizacija koja je dizajnirana kako bi brzo rasla (Paul Graham)
- Startup je privremena organizacija dizajnirana za potregu za ponovljivim i skalabilnim poslovnim modelom (Steve Blank)
Onaj tko je imao prilike pogledati HBO seriji „Silicon Valley“ uglavnom ima predodžbu o tome kako to izgleda – najveći trik te serije je da gledatelj misli da se radi o komediji, a zapravo se prilično radi o dokumentarcu. No, startup poduzetništvo se ne događa samo u Americi, nego je širokoprisutno i globalno, s utjecajem ne samo na lokalne ili regionalne organizacije, nego i na velike multinacionalne organizacije: novo poduzetništvo nije prošlo nezapaženo niti kod njih. Iako se primarno radilo o standardno dijelu praćenja i kupovanja novih tvrtki i tehnologija (famozni M&A), vrlo brzo se ispostavilo da poneki startup raste i kapitalizira se daleko prije no što se velika organizacija uopće uspije i okrenuti oko sebe. Ponekad startup mijenja pravila igre industrije, te potom organizacije imaju problema, pokušavaju se prilagoditi ali i propadaju.
slika: HBO serija “Silicon Valley”, nekako 101 za sve startupe
Startup kao konkurencija
Gledano iz perspektive velike organizacije – postavlja se pitanje: kako to da nam startup, s nekoliko ljudi, bez dobrog poslovnog modela, zapravo, bez tržišta, korisnika i proizvoda, jednog dana može biti konkurencija? Odnosno, ne da nam može konkurirati, nego i aktivno napasti naš poslovni model s potpuno drugim modelom, koji nije samo bolja verzija onoga što mi imamo, nego je toliko drugačiji da mu niti ne možemo poslovno odgovoriti?
Uistinu, otkud startupima mogućnost da konkuriraju velikima?
U zadnjih desetak godina dogodilo se nekoliko promjena koje, pojedinačno, možda nisu upućivale na tu mogućnost, ali ako promatrate njihov utjecaj na ekosustav zajedno, prilično je jasno da se ništa drugo nije niti moglo dogoditi. Pojedinačno, slijedeći faktori su pozitivno utjecali na tu mogućnost:
- Opći odnos prema poduzetništvu. Iako se ovo ne može jednako primjeniti svugdje u svijetu, općenito je postalo dostupno postati poduzetnik. Primarno se ovdje misli na tehnološkog poduzetnika, dakle nekoga koji stvara tehnološka rješenja, ali primjena tehnologije u svakodnevnom životu omogućila je ne samo stvaranje rješenja koja su se kapitalizirala u milijardama dolara, nego i stvorila globalnu poduzetničku kulturu koja upućuje na to da svatko s dobrom idejom i garažom, uz malo pomoći svježeg kapitala, za nekoliko godina može biti jedna od najvećih svjetskih kompanija. Ne vjerujete? Startup tvrtka broj 1. po market capu – Apple, 489 milijardi USD. Tvrtka broj 6. Tencent, 112 milijadi USD. Nikad čuli za Tencent? Naravno, ali to je najveći kineski internet services portal.
- Trošak razvoja i poslovanja. Naravno, nikada nije bio tako nizak kao što je danas. Barijera ulaska je danas izrazito niska – prije samo desetak godina da bi razvijali programska rješenja trebala vam je infrastruktura, računala, serveri, mreža, ljudi, usluge, softver itd, dok vam je danas gotovo sve dostupno kao usluga, po vrlo sniženim cijenama (ili besplatno) uz značajno snižene početne troškove. Danas startup za 50.000 USD može cijelu godinu razvijati cijeli niz iteracija svog novog svjetskog hita, dok prije 10 godina niste za te novce mogli ni kupiti pošteni server.
- Globalizacija resursa, usluga i tržišta. Danas je sve podređeno tome da razumijete da ste dio globalnog svijeta. Vaše tržište je svugdje gdje je dostupan internet. Vaša usluga je globalno pozicionirana za bilo koju kulturu, religiju, jezik, pismo ali i stil uporabe ili dostupnost tehnologija. Resursi su naravno dostupniji nego ikada, ali to se posebno odnosi na ljude, koji mogu sudjelovati na vašem projektu sjedeći u fotelji u Kini ili putujući podzemnom u Buenos Ariesu.
Sve ovo omogućuje im da na neki način budu agresivni i brzi, te da se time ne bore samo s sličnim startupima koji razmišljaju o novom poslovnom modelu, nego da s njim u potpunosti ruše poslovni model koji je postojao desetljećima. Ali vjerojatno neće preživjeti još dvije zime – pogledajte što AirBnB radi tržištu hotela ili Uber prijevoznim organizacijama.
Zašto volimo ne razumjeti problem
Ako ste radili ili radite u nekoj organizaciji, znate da organizacija u principu poznaje samo jedno pravilo: uspjeh. Organizacije su dizajnirane da bi bile uspješne: ne toliko kreativne i inovativne, koliko orijentirane prema maksimalnoj učinkovitosti procesa koji podupiru osnovno (core) poslovanje. Prostora za eksperimentiranje i istraživanje nema baš previše – možete pogriješiti jednom ili dva puta, ali nemojte očekivati da će vaš manager sa smiješkom promatrati kako istražujete, učite i ponavljate.
Uspjeh, u svom osnovnom smislu kako ga razumije organizacija, nikako ne može biti vezan uz problem. Ponekad se može razgovarati o tome da je upravo problem bio pokretač izrade rješenja a time i ostvarenja uspjeha, ali to je više posljedica nego pravilo. Uspjeh se mora ostvariti brzo, jer nakon što smo odradili pripremu, izvršenje i kontrolu, ne očekujemo ništa drugo. Vječno pitanje u velikim organizacijama jest koliko pri tome stvarno rješavamo stvarni problem – razumijevanje problema direktno korelira s vremenom koje na to potrebno potrošiti, a kako je vrijeme jedan od elemenata troška, recimo samo da nema baš previše razumijevanja za značajno odvajanje vremena.
Nekako se svi trudimo pronaći zlatni rez između razumijevanja problema i potrošenog vremena i kako je cilj svega uspjeh u jednom trenutku morate povući crtu i odlučiti se za rješenje. Velike organizacije pri tome troše (ma koliko god to čudno zvučalo) manje vremena na istraživanje problema nego male startup tvrtke. Odnosno, male startup tvrtke su daleko fokusiranije na sam problem i kad god vam se čini da ste ga konačno razumjeli, ponavljaju proces još nekoliko puta. Praksa kaže da ga ponavljaju onoliko puta dok ne mogu unaprijed točno pogoditi što će korisnici odgovarati na postavljena pitanja.
To je i osnovna razlika između velikih, postojećih organizacija i malih startup tvrtki – ono što je nedostupno velikima itekako je otvoreno i dostupno malima. Cijeli poslovni model startup tvrtki temelji se na istraživanju i eksperimentiranju te u neku ruku, čekanje s “razumijevanjem” problema sve dok stvarno nemamo potvrdu krajnjeg korisnika da to i jest uistinu problem, a posebno i problem kojeg vrijedi rješavati.
Što organizacija može učiniti?
Jedno je razumjeti da je potrebno uvesti inovaciju i invenciju u organizaciju – drugo je omogućiti organizaciji da stvarno funkcionira na taj način. Ako danas pogledate što većina organizacija radi, onda je to primarno kombinacija stvaranja procesa “kreiranja inovacije” te stvaranje procesa “primjene inovacije”. U praksi, pokreće se projekt kojeg je jednostavno razumjeti: “innovation management” riječi su koje se često rabe kada želimo opravdati njegovo postojanje. Vjerojatno ste već proveli nešto u svojoj organizaciji: portal kojim se skupljaju ideje i putem kojeg se provodi glasovanje, nekakav stručni tim koji odabire najboljih 10 te kreiranja projekata koji ih pokušavaju implementirati. Uglavnom ili negdje “umire” u nastajanju ili se implementiraju projekti koji stvarno i nemaju bitan utjecaj na organizaciju.
Zašto to ne funkcionira?
Prvo, nedostatak inicijativa. Ne inicijative nego inicijativa u smislu nagrade koje ljudi mogu očekivati za svoje sudjelovanje. Nije svatko od nas poduzetnik u organizaciji (intrapreneur), dapače, ima ih izrazito mali broj. Pronaći i njegovati intrapreneure u organizaciji znači pažljivo upravljati s ljudima koji su sposobni gurati promjene u organizaciji i kreirati im okruženje u kojem oni te promjene mogu provoditi. No takvi ljudi moraju biti nagrađeni. To nije samo bonus na kraju godine – to je sudjelovanje u upravljanju, udio u vlasništvu ili udio u dobiti. U svakom slučaju, značajno sudjelovanje, ne samo nagrađivanje.
Drugo, nedostatak rizika. Jasno je da ljudi najbolje funkcioniraju u rizičnim situacijama, odnosno da povežemo ovo prvo, u rizičnim situacijama koje mogu završiti značajnom dobiti. Kristofor Kolumbo najbolji je primjer korporacije (kraljice) koja je poslala svoje ljude na rizično putovanje koje bi moglo (a jest) završiti s značajnom dobiti za sve strane. Pri tome rizik je bio maksimalan, jer su riskirali svoje živote, što možda u ovom slučaju nije potrebno. Ali, postaviti ljude u poduzetničku poziciju u kojoj riskiraju puno više od potencijalnog stimulansa u osobnom dohotku.
Na kraju, to je promjena procesa. Ne možete očekivati značajnu promjenu u inovacijama ako sve promatrate kroz postojeće procese koji su prilagođeni “core” businessu koji trenutno imate. Koliko god željeli biti inovativni i drugačiji, organizacija će vaše napore polako gurati u kratkoročne ciljeve i rezultate koji pridonose trenutnim indikatorima učinkovitosti. Očekivana, disruptivna inovacija polako se mijenja i postaje obična, inkrementalna inovacija, a to nije ono što ste željeli.
Kažu da Apple nikada ne bi bio tako uspješan da Steve Jobs nije dobio otkaz i napravio NEXT, koji je opet preteča operativnog sustava. Tko zna, možda je i to bio nekakav čudno nevjerojatan plan kojeg je Steve imao, a Scully jednostavno odigrao partiju u kojoj su unaprijed bili ispisani svi potezi.
Hoće li biti što od tih startupa?
Za kraj, vjerojatno je manje bitno hoće li oni uistinu pomesti velike organizacije ili hoće li postati novi Facebook ili Twitter. Bitnije je da njihove priče potiču mlade ljude da se bave poduzetništvom, da budu globalni te da budu brži u svojim pothvatima. Možda će neki od njih stvarno napraviti globalni uspjeh. Možda će veliki dio ostalih postati poznata, polagana tvrtka koja napreduje korisnik po korisnik, djelatnik po djelatnik, kako bi jednog dana i sami postali velika organizacija.
A potom se mogu kladiti da će ih iza ugla čekati novi startup, spreman da ih izbaci s tržišta. Hvala bogu, rekli bi naši stari, samo neka mijene jest.
