Što možemo naučiti od današnjih globalnih društvenih promjena? Što možemo naučiti od promjena koje su uzrokovane tehnološkim inovacijama? Da bi nešto naučili, moramo razumjeti, a meni se čini da tek naslućujemo učinak tehnoloških te na njima zasnovanih poslovnih inovacija koje neumitno vode ka ogromnim društvenim promjenama: od drveća ne vidimo šumu, što bi rekla stara poslovica.
Za početak bitno je znati da budućnost ne putuje istom brzinom kao što je putovala prošlost. Pogledajte samo što se dogodilo u zadnjih 50 godina s informatičkom tehnologijom – prije pedeset godina nismo imali osobna računala, čak nismo niti razmišljali o njima. Prije 10 godina jedva da smo mogli zamisliti funkcionalnost pametnih telefona. Nije bilo Google pretraživača, nije bilo društvenih mreža, aplikacije koje danas koristimo na mobilnim uređajima gotovo da nisu postojale. Dramatične promjene koje su se dogodile u zadnjih pedeset godina promijenile su način kako živimo, radimo i stvaramo – bolje ili lošije, ovisno o tome kako ste se uspjeli snaći u tim promjenama.
Budućnost sličnih promjena biti će daleko brža. Slijedeća revolucija s istim intenzitetom biti će daleko kraća, trajati će možda desetak godina, a posljedično kraća će biti i ona koja slijedi nakon te. Matematičari bi rekli, događaju nam se eksponencijalne promjene, od kojih se svaka nova odvija nekoliko puta brže od prethodne. Danas su kontinuirane, linearne promjene za one koji ne znaju, ne mogu, ne žele – za one koji „misle“ da se stvari rješavaju korak po korak ili strpljivo i dosljedno. Možda će zvučati čudno, ali to je put u relativni neuspjeh. Možda je relativni, ali je i dalje neuspjeh, poglavito kada ga uspoređujete s drugim državama ili organizacijama koje isto tako traže svoje mjesto pod suncem i koje se mijenjaju brže od vas.
Društvene, gospodarske ali i političke promjene morati će slijediti eksponencijalni model. Da bi danas imali kakvu takvu šansu u budućem globalnom društvu, „strukturne promjene“ se moraju dogoditi unutar četiri godine. Slijedeće promjene, jer nam jedan ciklus promjena možda neće biti dovoljan, unutar dvije godine, pa tim slijedom, možda primjenjivati sve kraće i kraće cikluse. Promjene možda neće biti istog intenziteta, ali ćete ih morati napraviti ako želite – opstati.
To je ono što vjerujem da društvo mora naučiti od nas koji živimo u svijetu stvaranja kroz informacijsko komunikacijske tehnologije. Promjena nije samo želja da nešto napravi drugačije ili da se pokrene nešto što do sada nije postojalo, to je ujedno nagon za preživljavanjem ili nagon za održanjem vrste. Promjena nas tjera da prihvaćamo nemoguće rizike, istražujemo prostore za koje smo vjerovali da ne postoje ili pokrećemo poduhvate za koje nam svi govore da su unaprijed osuđeni na propast. „Morat ćete trčati dvostruko brže kako bi mogli stajati u mjestu“, rekla bi kraljica Alisi u popularnoj Caroll-ovoj knjizi.
Za budućnost našeg okruženja, nije dovoljno reći: „Moramo se promijeniti“ – na neki način moramo se početi kockati. Moramo uvesti rizik, moramo se odvojiti od matičnih prostora, moramo pokrenuti poduhvate za koje svi vjeruju da su nemogući. Inzistiranje na ciljevima koji su izrazito teški za doseći jedini je pravi motivacijski faktor za ljudsko društvo – inače nikada ne bi pokušali biti brži za jednu stotinku ili skakati duže za jedan milimetar.
Moramo uvesti ciljeve koji su izrazito ambiciozni ali i izrazito precizni. Bitni su nam ciljevi koje ne možemo ispunjavati korak po korak. Rast industrije koji nije promil po promil. Promjena na ljestvici konkurentnosti koja nije korak naprijed, dva nazad. Upregnimo sve talente, snage i znanja koje imamo da ih ostvarimo, koristeći ljude koji to znaju napraviti, ne nužno i ljude koji misle da su pozicionirani za takve poduhvate. Budućnost Hrvatske traži drugačije, odvažnije ali ujedno i jednostavnije i bliže ljude, a nadasve lidere koji mogu pokrenuti ustajalu naciju.
Za početak, moramo si kreirati primjere dobre prakse. Pokazati sami sebi da možemo skočiti daleko ako si zadamo ispravan cilj, ispunjavajući sve kvalitativne norme koje vanjski svijet može očekivati od nas.
Primjer uporabe elektroničkog recepta odličan je primjer koliko stvari mogu ići brzo, ako im se pravilno pristupi. Republika Hrvatska, postotak uporabe elektroničkog recepta 2010. godine 0% – prilično očekivano, jer sustav nije niti postojao. Brzo naprijed, Republika Hrvatska i uporaba elektroničkog recepta 2014. godine je 97% svih izdanih recepata u državi, što nas svrstava u top 3 države u Europi. Rizičan, bitan, veliki projekt koji ne ovisi o bezbrojnim preduvjetima i dogovorima, digitalno dovoljno drzak da potpuno promijeni postojeću praksu upravljanja izdavanjem recepata.
Zadajte si ciljeve koji su veliki, koji su mjerljivi i onda kreirajte korake koje treba poduzeti da se naprave. Nekada davno sam naučio da zapravo niti jedan cilj nije nedostižan. Pitanje je samo koji nam resursi trebaju da ih ostvarimo – dajte mi dovoljno dugačku polugu i pokrenuti ću svijet, reče stari mudrac. Koliko bar ja znam, taj dio fizike i dalje se uči u školi. Šteta samo što ne učimo kako ga možemo uporabiti na pravi način.
Ratko Mutavdžić
Osnivač i direktor tvrtke PROJEKTURA, savjetodavne kompanije koja radi s novim i tehnologijama u nastajanju a koje možemo primijeniti u društvu ili u svom poslovanju. Čest je govornik na različitim konferencijama, radionicama te sastancima, uobičajeno na bilo kojem mjestu gdje ljudi istražuju, propituju, misle i bave se inovacijama. Možete ga kontaktirati na ratko.mutavdzic@projektura.org ili uobičajeno putem kroz sve bolje društvene mreže.
Napomena: tekst je objavljen kao kolumna u Večernjem listu.
