Slušam i čitam ovih dana kako cijeli niz pametnih i nadarenih ljudi upozorava da u Hrvatskoj nema suradnje. Nema potrebe, želje ili znanja da se dobre inicijative podrže, prošire i povežu. Nema niti ideje kako to napraviti. Izgleda kao da nitko ne zna kako povezivati i multiplicirati učinak aktivnosti. Vrijeme je da uvedemo jedan, izgleda za nas potpuno novi pojam – maksimizaciju učinka.
Iako bi možda bilo uputno razmišljati o dobrim starim mušketirima i slavnoj “svi za jednoga, jedan za sve”, nekako mi se čini da je zanimljivije to staviti u kontekst Johna Nasha, nedavno preminulog slavnog matematičara i nobelovca koji je možda imao jednu genijalnu misao u životu, ali dovoljno dobru da bi nam mogao pomoći u pokretanju nacije u pravom (barem pravom ekonomskom i društvenom) smjeru. Nash je, pojednostavljeno, svoju ostavštinu čovječanstvu skovao u rečenici “napravi najbolje za sebe ali i najbolje za druge”.
Governin’ Dynamics: scena iz filma koja objašnjava maksimizaciju za sve
Maksimizacija učinka je izgleda pojam koji kod nas nikada nije postojao. Odnosno, postojao je u smislu povećanja osnovnog rezultata (stari će se sjetiti aktivnosti tipa “prebacivanje norme” ili “udarničkog dana” ili što god je već postojalo nekada davno), ali nikada integrativno, postižući efekte koji daleko prevazilaze uobičajene vertikalne mogućnosti bilo kojeg projekta ili pothvata. Uzmimo bilo koji primjer iz vama poznate okoline: drveni stol, meni najdraži predmet u zadnje vrijeme na kojem testiram svoj pogled na moguće učinke.
Dakle, što sve može drveni radni stol? Moju generaciju koja je odrasla na informatičkim projektima fascinira da još uvijek ne razmišljamo da ljudi na stolovima uistinu – rade. A danas, kad rade, treba im utičnica u blizini jer koriste potpuno drugačije “pisaće i čitaće” uređaje nego prije 50 godina, pa bi možda mogli staviti utičnicu u isti. Možda više njih. Možda možemo puniti mobitele kad ih odložimo na isti, jer bežično punjenje i nije toliko nevjerojatna stvar. Možda možemo stol koristiti kao komunikacijski panel – zašto ne bi stakleni stol ujedno bio i osjetljiv na dodir ili povezan s drugim uređajima u pametnom domu? Možemo li piti vino i odmah saznati nešto o njemu tako što ćemo odložiti bocu na stol? Možda stol može biti povezan s drugim uređajima, pa tako ispisati sve poruke koje smo dobili dok nas nije bilo kući. I posebno bitno za razumjeti – je li to na kraju stol? Digitalna transformacija bi rekla – nije, to je danas komunikacijski uređaj koji služi za odlaganje i uporabu stvari.
Moja razmišljanja su naravno ovdje vrlo ograničena – niti sam ekspert, niti se mogu osloboditi predrasuda koje već posjedujem. Kažu da djeca mogu pronaći stotine načina na koje možete iskoristiti spajalicu. Odrasli mogu zamisliti tek nekoliko primjena, uglavnom one koje su vidjeli u svom životu. Razmišljanje ime je već definiranio, uglavljeno u kalup koji kaže – gle možeš spojiti nekoliko papira.
Maksimizirati učinak u našem podneblju predstavlja gotovo jedini način da se spori oporavak (ako ga tako možemo nazvati) pretvori u jurnjavu ka pozitivnom rezultatu koji našu ekonomiju vraća na dovoljno dobri put konkurentnosti s drugim zemljama. Možda neće biti tako radikalan kao u primjeru stola, ali možda će biti dovoljno dobar da SPIN VALIS nazove u:PLUG i popričaju malo o tome što bi se sve moglo napraviti.
Zašto pišem o ovome u kolumni koja bi trebala biti uglavnom orijentirana prema informatičkim temama? Upravo zato jer su maksimizaciju to informatičke tvrtke davnih dana shvatile i prihvatile – vrijeme je da nauče i drugi. Maksimizacija znači da se više ne razmišljamo o tome kako ćemo prodati svoje mukotrpno kreirano rješenje negdje u Hrvatskoj. Razmišljamo kako ćemo ga prodati cijelom svijetu i kako ga prilagoditi bilo kojem prostoru, jeziku ili vjeri. Razmišljamo o tome kako rješenje za državnu upravu može ujedno biti i rješenje za korporativne organizacije, ili kako pametno koristeći prednosti dijeljenih resursa možemo imati niske cijene uspostave rješenja za bilo kojeg korisnika. Razmišljamo i o tome kako ćemo izdati 55 različitih verzija igre dok ne pogodimo onu pravu za široko tržište. Eksperimentiramo s povezivanjem tehnologije i vrlo tradicionalno zatvorenih industrija kao što je drvna (kao što rekoh, može li stol puniti mobitel? Može, tržišno upravo dokazuje IKEA), ili prehrambena (može li bar kod biti i sigurnosni mehanizam za ispravan proizvod? Može, tržišno dokazano u raznim rješenjima).
Budućnost organizacija biti će u povezivanju. Ne u nekom prastarom obliku kao što je zajednica ovog ili onoga koja traži poticaje, oslobađanje ili privilegije u tržišnom nastupu nego u povezivanju ideja, mogućnosti i, tu sam gotovo siguran, tehnologije. Upravo smo krenuli u novu digitalnu transformaciju – sve industrije traže svoju slijedeću priliku koja će maksimalno iskoristiti tehnologiju. Za vašu informaciju, tehnologija će vam vrlo malo pomoći. Ali sve ono što napravite oko nje – to je već druga priča. Dobar primjer je i pametni stup rasvjete o kojem se priča i piše ovih dana. Možda je to mogućnost da se maksimizira pristup i da se stup iskoristi kao platforma – u koji razni proizvođači mjernih uređaja, svjetlosnih elemenata, komunikacijskih panela itd mogu ugraditi svoje proizvode jer to žele krajnji kupci – pametni gradovi? Povezivanje će zahtjevati sasvim novi pristup, sasvim novu suradnju i naravno… potpuno nove ljude. Ili ljude na koje smo jednostavno zaboravili.
Da smo povezana i svjesna nacija koja razumije da su ljudi osnova svega, osnažili bi gospodarsku diplomaciju. Podržali jaku mrežu naših ljudi po udaljenim zemljama i povezali tradicionalno pametne pojedince koji su izrazito cijenjeni u svojim okolinama. Kreirali bi otoke znanja, povezivanja i istraživanja u drugim naprednim zemljama i doveli cijeli niz mladih genijalaca da nam daju drugačije i možda interesantnije ideje od onih na koje smo navikli. Investirali bi u strane predavače, strane studente, strane projekte, ali bi potakli i naše vrhunske genijalce za koje nikada nema novaca niti vremena. Napravili bi od pojedinaca zajednicu i od zajednica naciju. No, naravno, nije na meni lamentirati o ovome – ima ljudi kojima bi to trebao biti ne samo politički nego i životni cilj.
Na kraju, hvala gospodinu Nashu na ideji koja bi trebala postati ideja vodilja transformacije našeg stanja – u kojem je svaki eksperiment dobro došao i svaka promjena izrazito bitna. I dodatno, svaka maksimizacija je ujedno i interakcija, a interakcija je osnova otvorenih inovacija. Inovacije su naravno sasvim nova tema, ali slijed je ovdje jasan i ne treba poseban zaključak.
napomena: kolumna je izašla u Večernjem listu, 12.06.2015
